Chicago, povodom dana majki

 

Svaka druga nedjelja u maju samo je jos jedna prilika da se sjetimo kolika je majcina ljubav, pa im se zahvalimo rijecima i cvijecem.

Dok je miris cvijeca opijao sokake Chikaga, a povjetarac njihao deseto majsko jutro, izlazim uzurbano iz stana i razmisljam jesam li opet nesto zaboravila. Ma, i da jesam, ne vracam se.Na uglu ulice cekaju me prijateljice i polazimo.Vozimo se ulicama Vjetrovitog grada koje bas i nisu najbolje poplocene. Zaustavljamo se, kupujemo salatu i komentarisemo sta bi nam jos moglo zafaliti. Oko 10 sati stizemo u Northbrook, sjeverno predgradje Cikaga. Ulazimo u dzamiju. Bosanski islamski kulturni centar odise mirnocom i dijeli je sa nama. Docekuju nas nasmijana lica.
Na ovaj dan svaka majka bi se trebala osjecati kao kraljica. Toga dana sva djeca bez obzira na godine darovat ce majci cvijece, cestitku, neki pokloncic i razveseliti je zagrljajem i poljupcem pokazujuci joj koliko je vole. Majkama koje su daleko bit ce drago ako ih nazovemo ili posaljemo cestitku i prigodnu poruku.

Predsjednice zenskih grupa Rasema Dedic iz Cikaga i Zehida Bajric iz Gd. Rapidsa



Prica pocinje davne 1877. kada je Anna Reese Jarvis, uciteljica iz Philadelphije, okupila svoje sugradjanke te od americkih vlasti zatrazile da se majkama jednom godisnje oda priznanje za sve sto su ucinile i cine ne samo za djecu, nego i porodicu. Cuvari reda su skup proglasili buntovnickim i rastjerali ove hrabre zene. Ne dozvolivsi da njenu humanu odluku zaustavi bilo sta, Anna Reese Jarvis istog datuma slijedece godine ponovo okuplja svoje sugradjanke pa su s vremenom jedni za drugima predstavnici vlasti pojedinih drzava SADa dopustili slavlje u cast majkama. Zatim je 1914. vlada predsjednika Woodrowa Wilsona se napokon oglusila na zahtjev Anne Reese Jarvis i hiljade njezinih istomisljenica. Otad je svaka druga nedjelja u maju americki drzavni praznik, pa su dvorista skola, opcina, sudova i drugih institucija ukrasena zastavama. Mothers day! 116Zajednicki snimak gosca iz Gd. Rapidsa i domacina



Na ulazu u dzamiju paznju mi privlaci privjesak oko vrata jedne gospodje, sa samo jednom rijecju “Majka”. Razmisljam kako je majka samo jedna i kako je duga lista zemalja koje slave Majcin dan; SAD, Njemacka, Ceska, Kanada, Kuba, Cipar, Svicarska, Hrvatska, a u Bosni i Hercegovini ovaj se praznik poistovjecuje sa Danom zena 8. martom. Rukovodstvo nase zemlje nema vremena da razdvoji ova dva dana.

Pricu nastavljaju Bosanske majke u Chicagu koje vec godinama skromno obiljezavaju ovaj posebni dan. Organizujuci humanitarni rucak, Zenska grupa pod imenom Bosansko Americka kulturna asocijacija ili skraceno B.A.C.A, ovaj put je ugostila Zensku grupu “Behar” iz Grand Rapidsa (drzava Michigen). Sav novcani prilog sakupljen ucescem na ovome dogadjaju bit ce odjeljen na adresama gdje je napotrebniji.

Govorom dobrodoslice i lijepom pjesmom o majci, koju je napisala predsjednica B.A.C.A.-e, gospodja Rasema Dedic, sve nas je odusevila i podpresjednica Zenske grupe gospodja Nadira Agic.
Uzivali smo u mediteranskoj hrani, a naravno nije moglo proci bez bosanske pite i kolaca. Uprilicen je i interesantan kviz koji je zabavio sve prisutne.Grupa članica Baca iz Čikaga



Cijeli dogadjaj bio je propracen lijepom muzikom a u vrijeme namaza oglasio se ezan pozivajuci nas sve na lijepu duznost.
Program se nastavlja a sve ovo medijski pokriva RTV Bostel, bosansko-hercegovacka radio-televizija iz Chicaga.
Dan se izvukao i bilo je vrijeme za bosansku kahvu rastanka. Do slijedece prigode, ne samo ove vrste, ostala mi je misao da u rukovodstva svih nivoa treba birati one dobre ljude obasjane dostojanstvom, vjerom, znanjem, plemenitocscu, dosljednoscu, iskustvom i hrabroscu. One ljude koji od jednoga lijepog majskog dana umiju napraviti cudo. To nije tesko. Svi imamo u srcu i u kuci jednu jedinu MAJKU.

Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce izađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Neka je hvala i slava Svemoćnom, Sveznajućem i Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, koji nije ostavio čovjeka da se udalji od Njega, koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one koji traže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji ne slušaju samo ušima da bi bili puki imitatori, već Božju riječ primaju srcem da bi bili svjesni svoga mjesta u svijetu i to drugim preporučuju da bi bili putokaz svijetu. Jer, kao što reče jedan učenjak: من سمع بأذنه صار حاكيا، ومن أصغي بقلبه كان واعيا، ومن وعظ بفعله كان هاديا - Onaj koji sluša ušima, imitator je, onaj koji sluša srcem svjestan je, a onaj koji savjetuje vlastitim primjerom, putokaz je drugima.

Draga braćo i sestre,
Temu današnje hutbe odredila je činjenica nove 1430. godine po Hidžri, koja pada u nedjelju 28. decembra 2008. godine sa zalaskom sunca i nove 2009. godine po Miladu, koja pada u srijedu na četvrtak u ponoć 3. muharrema, 1430. god.

Dakle, muslimani će početi brojati dane nove 1430. hidžretske godine prije nego što se počnu brojati dani nove 2009. miladske godine.
Nije li to svojevrsna poruka muslimanima da imaju tri dana prednosti da razmisle šta ih čaka u novoj hidžretskoj i miladskoj godini prije drugih? I nije li to jasan znak muslimanima da im treba više vremena da se pripreme za nove izazove, za nove poduhvate, za nove napore da osiguraju sebi pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast?

No, nije li to i snažan podsjetnik muslimanima da je mīlad, rođendan Isa Ajehisselama, i njihov blagdan u kojem treba da se zna da je njegova majka Merjem pokazala prstom na svog sina, koji je u bešici obznanio cijelome svijetu: - Ja sam Abdullah - Allahov pokorni rob (sluga). Meni je Allah dao knjigu i imenovao me za svog vjerovjesnika! Allahov je emer da budem mubarek - blagodatan uvijek i na svakom mjestu! On mi je zapovijedio da budem dobar prema svojoj majci te da ne smijem biti ni ohol ni umišljen! Ja sam mir kad sam rođen, ja sam mir kad umrem i ja sam mir kad budem proživljen! To je, dakle, prava istina o Isa sinu Merjeminom u kojeg neki sumnjuju! (Kur'an, 19:28-34).

Eto u čemu se mi muslimani slažemo sa kršćanima - Isa Alejihisselam je sin Merjemin, kojem je Uzvišeni Bog dao knjigu i učinio ga svojim vjerovjesnikom, učinio ga da bude blagoslov, mir i ljubav svakom čovjeku.

Mi se, međutim, razlikujemo oko naravi Isa Alejhisselama i oko našeg poimanja Isaovog odnosa prema Stvoritelju, o čemu nam se u Kur'anu Časnom jasno kaže: - Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo "Budi" - I ono bude! Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put! (Kur'an, 19:35-36).

Dakle, mi vjerujemo da Bog, dž.š., stvara a ne da porađa; mi vjerujemo da je Bog Stvoritelj a ne roditelj; mi vjerujemo da je Isa Alejihisselam sin Merjemin, koji nas obavezuje na ljubav i poštovanje, koji nas obavezuje da poslušamo ove njegove poruke:

- Milosrđe ne znači da činiš dobro onome koji je tebi učinio dobro.To je vračanje dobra za dobro. Milosrđe je da činiš dobro onome koji ti je načinio zlo! (Ahmed ibn Hanbel, el-Zuhd, str. 96).

- Čovjek je došao Isa, a.s., da ga pita šta je prava pobožnost na što mu je Isa, a.s., odgovorio: - To je vrlo lahko! Moraš istinski voliti Boga u svom srcu te služiti Mu pokorno i moraš biti milosrdan prema ljudima tvoje rase! A ko su ljudi moje rase - upita čovjek? - Svi Ademovi sinovi su tvoje rase. Zato ono što ne voliš da se tebi čini, nemoj činiti drugome. Na taj način bit ćeš istinski pobožan čovjek (Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 99).

Poslušajmo još jednu Isaovu, a.s., poruku: - Sve se kreće oko tri stvari: istina koja ti je jasna i nedvosmislina i zato treba da je slijediš; laž koja ti je jasna i nedvosmislena i zato treba da od nje bježiš; te nejasna i dvosmislena stvar za koju treba da tražiš Božju uputu da ti postane jasna. Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 98).

Iako se govori o financijskoj krizi u svijetu, jasno je da je svijet u dubokoj moralnoj krizi zbog nedostatka vjere i povjerenja među ljudima, odnosno zbog nejasnih i dvosmislenih stvari zbog kojih se miješa dobro i zlo, zbog kojih se laž prodaje kao istina. Zato je rečena Isaova, a. s., poruka danas važnija nego ikada, jer čovječanstvo mora konačno da shvati da civilizacija koja je zasnovana na obrazovanju bez odgoja nema budućnosti, da kultura koja veliča samozadovoljstvo bez samosvjesti nema života, te da informacija koja ubija ljude bez odgovornosti nema ljudskosti.

Zato bi bilo mnogo bolje da se na dan mīlada (rođendana) Isa, a.s., čovječanstvo zamisli nad njegovim istinskim porukama o ljubavi prema Bogu i čovjeku a ne da se tim povodom nude lažne slike koje služe za jednokratnu upotrebu i zabavu, koja se ne može dovesti ni u kakvu vezu sa časnim imenom časnog vjerovjesnika Božijeg, Isa Alejhisselama.

I za nas ovdje je rečena poruka Isaova, a.s., danas važnija nego ikada, jer smo svjedoci da nam se u posljednje vrijeme nameće borba između istine i laži. To valja danas i ovdje jasno reći, jer svima postaje tako očigledno da je na sceni islamofobija, koju provode neki printani i elektronski mediji bez ikakvog razloga ili povoda osim njihove mržnje prema vrijednostima naše vjere i kulture.

Nečuveno je i neviđeno dosada da se iz dana u dan u nekim printanim medijima, te iz noći u noć u nekim elektronskim medijima, koje i mi muslimani plaćamo, govori na tako zlonamjeran način o islamu i muslimanima.

Očito neko testira strpljenje bosanskih muslimana, koji su pokazali cijelom svijetu da su, kao rijetko koji narod u svijetu, strpljivi i tolerantni, ali i da su hrabri u odbrani svojih moralnih i kulturnih vrijednosti.

Sretan sam što je među nama većina onih kojima je, kao što Isa, a.s., reče, "istina jasna i nedvosmislena i zato je slijede, da im je laž jasna i nedvosmislena i zato bježe od nje, a za stvari koje su im nejasne i dvosmislene traže Allahovu uputu kako bi im postale jasne".

Stoga, čestitajući vam 1430. hidžretsku i 2009. miladsku novu godinu, učim dovu Allahu Uzvišenom da nam istinu pokaže jasnom pa da je slijedimo, da nam laž pokaže jasnom pa da je izbjegnemo, te da nam sumnju razjasni pa da budemo uvjereni u ispravnost našeg nam zajedničkog puta do uspjeha na ovome svijetu i spasa na drugome svijetu. Amin!

Bogobojaznost, dobra djela i lijep ahlak 

Mnoge izreke opisuju lijep ahlak, u većini njih se kaže da su to vedrina lica, plemenitost, znati saslušati probleme i nedaće na koje nailaze ljudi i pomagati pri njihovom rješenju, zatim praštanje, strpljivost, lijep odnos...

 Od Ebu  Zerra i Muaza ibn-Džebela,  r. a., prenosi se da je Poslanik, a. s., rekao: "Boj se Allaha gdje god da si, poslije lošeg uradi dobro djelo koje će poništiti loše, i sa ljudima se ophodi na najljepši način". Bilježe Tirmizi, Hakem i drugi; hadis je hasen Ovaj plemeniti hadis sadrži tri velika savjeta. Prva dva se odnose na prava Allaha, dž. š., a treći na prava njegovih robova.
 
1. Naredba o bogobojaznosti u svakoj situaciji

To je oporuka prvima kao i posljednjima, kao što kaže Uzvišeni: "Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama već zapovijedili da se bojite Allaha..." (En-Nisa, 131). I oporuka Poslanika, a. s., njegovom ummetu. Kad bi slao nekog emira, pratio putnika, držao hutbu ili vaz, preporučivao je bogobojaznost. Kad ga je  Ebu-Seid el-Hudri zamolio da mu nešto oporuči, rekao mu je: "Budi bogobojazan, u tome je svako dobro" (prenose Ahmed i Taberani)....

Jedne prilike je Poslanik, a. s., držao dirljiv govor od koga su ustreptala srca i zasuzile oči, pa su mu rekli: "Kao da ti je ovo posljednji govor, pa nam nešto oporuči". Rekao im je: "Oporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost". Ashabi, tabiini i njihovi dobri nasljednici svoja pisma i hutbe započinjali su pozivom na bogobojaznost. Osnova straha jest da čovjek uvijek strepi da ne padne u ono čega se boji i da se čuva svega što vodi onome čega se boji. A strah roba  od svoga Gospodara ogleda se u činjenju dobrih dijela koje će ga spasiti od kazne ili  srdžbe bivajući pokoran naredbama i ustežući se od nepokornosti. U potpunu bogobojaznost spada izvršavanje obaveza i ostavljanje zabranjenih stvari i sumnjivih dijela, a poslije toga u to spada i činjenje pohvalnih, a ostavljanje pokuđenih stvari. 

Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću 

Uzvišeni Allah kaže: "Elif, lam, mim. Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali, i molitvu budu obavljali, i udaljavali se od onoga što im Mi budemo davali. I onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali" (El-Bekare, 1-4). U istoj suri se kaže: "Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i u meleke i u knjige i u vjerovjesnike, i koji od imetka iako im je drag  daju rođacima, siročadi, siromasima, putnicima namjernicima i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju, i zekat daju, i koji obavezu svoju, kad je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni se Allaha boje i ružnih se postupaka klone" (El-Bekare, 177). Dokaz da ostavljanje sumnjivih stvari spada u bogobojaznost jesu i Poslanikove, a. s., riječi: "Ko ostavi sumnjive stvari spasio je svoju vjeru i čast". U hadisu koji bilježi Tirmizi  stoji: "Rob neće biti bogobojazan dok ne ostavi ono što mu je dozvoljeno, bojeći se da ne uradi nešto što mu nije dozvoljeno". Neki ljudi danas rade sumnjive stvari i nimalo se ne ustručavaju.
 
Ne osvrću se na savjete drugih nego samo kažu: "Neka ljudi pričaju šta hoće, mene nije briga za ono što pričaju jer ja sam nevin". Ovako rezonovanje je pogrešno. Odbrana i čuvanje časti je šerijatom naređeno. Svi smo čuli priču kad su Poslanika, a. s., noću vidjeli ashabi sa svojom suprugom Safijom, r. a., kako je Poslanik, a. s., tada, čuvajući svoju čast, prišao ashabima i rekao im da je to njegova žena Safija, da ne bi o njemu pomislili nešto loše. A Poslanik, a. s.,je bio čist od grijeha. Zato je obaveza udaljavanje od sumnjivih stvari i uvažavanje savjeta muslimana. To je vrlo važno, a posebno ako smo taj savjet dobili od daije. Ibn-Mesud, tefsireći ajet "Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (Ali-Imran, 105) kaže: "To znači da se pokoravaš, da ne griješiš, da Ga spominješ, a ne zaboravljaš, da Mu zahvaljuješ, a da ne budeš nezahvalan" (Hakim). Značenje riječi "da ga spominješ, a ne zaboravljaš" jest da se rob svojim srcem prisjeća Allahovih naredbi i kad je u pokretu i kad stoji, kad priča i kad šuti da ih izvršava i da se kloni svih Njegovih zabrana.  Mnogo je ljudi koji izvršavaju farzove i nafile, ali čine neke od harama. Omer ibn-Abdul Aziz kaže: “Nije bogobojaznost da postiš danju, a klanjaš noću. Bogobojaznost je da ostaviš ono što je Allah zabranio i činiš ono što je On naredio « 
Sablja na vlastitom vratu 

Tabiin et-Talk ibn-Habib kaže: “Bogobojaznost je da radiš u pokornosti Allahu, i da ostavljaš griješenje, nadajući se nagradi od Allaha, što ukazuje na važnost šerijatskog znanja zato  što se neki ljudi ustručavaju od nekih stvari misleći da su zabranjene, a one to nisu, nego, čak šta više, znaju da čine djela za koja smatraju da su ibadeti, a to su zabranjene novotarije. Poznati alim El-Kerhi rekao je: “Kako će biti bogobojazan onaj ko ne zna čega se treba bojati”, a zatim je rekao: “Ako ne znaš biti bogobojazan, radit ćeš sa kamatom. Ako ne znaš biti bogobojazan, proći ćeš pored tuđe žene, a nećeš oboriti svoj pogled. Ako ne znaš  biti bogobojazan, svoju sablju ćeš staviti na svoj vrat (tj. borit ćeš se protiv šerijatskog vođe muslimana i prosut ćeš muslimansku krv)”. Poslanikove,  a. s., riječi “Boj se Allaha gdje god da si” znače: U tajnosti i javno kad te vide ljudi”. Poslanik, a. s., rekao je Ebu-Zeru: “Oporučujem ti bogobojaznost tajno i javno u onome što ti je naredio” (Ahmed).  

Hikaja o trgovcu i njegove 4 zene Jedan bogati trgovac je imao 4 zene. Najvise je volio svoju cetvrtu zenu. Kupovao njoj skupe haljine i najljepse poklone. Veoma dobro ju je pazio i poklanjao sve najbolje stvari. Takode dosta je volio i svoju trecu zenu. Bio je veoma ponosan na tu svoju trecu zenu i uvijek je se hvalio njome svojim prijateljima. Ali bojao se da mu ta zena nebi pobjegla nekom drugom covjeku. Volio je i svoju drugu zenu. Ona je bila veoma razumna i strpljiva osoba. To je bila njegova povjerljiva osoba. Uvijek kad bih on bio u nekim problemima okretao bi se prema toj svojoj drugoj zeni i ona bi mu bila od pomoci da prebrodi to tesko vrijeme. Njegova prva zena je bila njegov lojalni partner Dosta je pridonijela u odrzavanju njegovog zdravlja i biznisa te se brinula o njegovoj kuci. Ali pored svega toga taj trgovac nije volio svoju prvu zenu. Iako je ona njega mnogo voljela on je jedva primjecivao da ona postoji. Jednog dana razboli se i taj trgovac. Znao je da ce uskoro umrijeti. Razmisljao je o svom luksuznom zivotu i govorio sam sebi. "Sad imam 4 zene. Ali kad umrem bicu sam. Kako ce to biti dosadno.".............
Zbog toga pozove svoju cetvrtu zenu k sebi govoreci, "ja sam tebe najvise volio u mom zivotu, poklanjao ti najljepsa odijela i najbolje te pazio. Sad kad umiriem, hoces li ici samnom da mi pravis drustvo?" "Nema sanse!"odgovori ona odlazeci bez ijedne druge rijeci. Taj ga je odgovor kao najostriji noz posjekao duboko u srce. Ozalosceni trgovac onda zovne svoju trecu zenu. Dosta sam te volio cijeli moj zivot. Sad kad umirem, hoces li ici samnom da mi pravis drustvo?" "Ne!" Odgovori treca zena. " zivot je predobar ovdje! ja cu se preudati kad ti umre?!"

Srce mu se zaledi. Ali ipak pronade snage da pozove i svoju drugu zenu, "uvijek sam se okretao prema tebi kad sam trebao pomoc i ti si mi uvijek pomagala. Sad kad umirim, hoces li ici samnom da mi pravis drustvo?" "zao mi je, ovog ti puta nemogu pomoci!" Odgovori druga zena. Najvise sto mogu ovaj put za tebe uciniti je da te spremim u grob." Odgovor je trgovca strefio kao gromovska munja.
Ali kad su mu sve lade potonule bile, najednom neki tihi glas mu se javi:
"Ja cu ici s'tobom. Ja cu te slijediti nije vazno gdje."Trgovac otvori oci i ugleda svoju prvu zenu. Ona je bila tako mrsava, izgledala je kao da nije dovoljno hranjena. Dragi moj Boze, rece trgovac, "trebao sam moju prvu zenu mnogo bolje paziti dok sam imao jos vremena."
.....Ustvari svi mi imamo 4 zene....
Nasa cetvrta zena je nase tijelo. Koliko god da ga pazimo i nastojimo da ono izgleda dobro, ipak ce nas ostaviti kad umremo.
Nasa treca zena? Nas posjed ugled i bogastvo. Kad umremo otici ce drugome.
Druga zena su nasa familija i prijatelji. Bez razloga koliko smo bliski bili s'njima dok smo bili zivi, najdalje sto mogu ici s'nama je do naseg groba.
Prva zena je fakticno nasa dusa. Cesto zapostavljana u nasom pohodu za materijalnim stvarima i tjelesnim uzivanjima. A znate sta? Jedina stvar koja ce nas slijediti ma kuda god da idemo je nasa DUSA. Mozda je bas dobra ideja da je sad nahranimo i ojacamo, prije nego sto budemo lezali na nasem mrtvackom krevetu i cekali smrt. Smrt te moze bas stici kad se najmanje nadas. Razmisli......

 

Majka Sa Jednim Okom

Imao sam majku sa jednim okom...
Mnogo sam je mrzio...
Zato što me time dovodila u nezgodnu situaciju.
Radila je kao kuharica u školi, kako bi nas prehranila.
Jednog dana, dok sam bio u osnovnoj školi, dodje da me vidi...
Dovela me je u veoma nezgodnu situaciju... Kako je mogla da to uradi?!
Ja sam je ignorirao i sa puno prezira pogledao.
Narednog dana, jedan učenik mi reče: "Uhh, tvoja majka ima samo jedno oko!"
Tada sam volio da nisam živ, i da moja majka nestane iz mog života.
Narednog dana sam joj otvoreno rekao: "Zašto me ismijavaš?! Zašto jednom ne umreš?!"
Ali ona nije ništa odgovorila!
Nisam nimalo oklijevao da to kažem niti sam o tome razmišljao, jer sam bio jako ljut.
Nisam obraćao pažnju na njene osjećaje...
Želio sam da napustim tu kuću...
Marljivo sam učio i dobio stipendiju za studiranje u Singapuru.
Tako i bi. Otišao sam tamo, studirao, oženio se, kupio kuću, dobio djecu, nakon čega sam bio sretan i zadovoljan svojim zivotom.
Jednog dana... Dođe moja majka da me posjeti, jer me godinama nije vidjela, a svoju unučad nije prije toga nikada vidjela.
Kada se našla ispred mojih vrata, moja se djeca počeše smijati...
Povikao sam: "Kako si smjela da dođes i da strašiš moju djecu?!
Napolje, Neću više nikada da te Vidim!!!"
Smireno je odgovorila: Halali... Izgleda da sam pogriješila adresu... i nesta je!
Jednog dana mi dođe pismo iz škole da se odazovem na porodični skup.
Slagao sam supruzi i rekao da imam poslovno putovanje!
Nakon sastanka, otišao sam staroj kući u kojoj smo živjeli, iz čiste radoznalosti!
Komšije me obavijestiše da mi je majka... umrla!!!
Nisam pustio niti jednu suzu!
Uručiše mi njeno pismo...

Drag sine, dosta sam o tebi razmišljala...

Halali mi što sam dolazila u Singapur i što sam uplašila tvoju djecu.
Bila sam jako sretna kada sam čula da ćeš doći na sastanak.
Ja se možda neću moći dići sa kreveta kako bih te vidjela...
Halali mi što sam te u nekoliko navrata dovela u nezgodnu situaciju u tvom životu...
Dali znaš, da kada si bio dijete, da si imao saobraćajnu nesreću i da si izgubio oko...
A ja, kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da odrasteš sa jednim okom...


Pa sam ti poklonila svoje oko...


Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom.



S ljubavlju



Tvoja majka...

Gluhonjemi Mervan,najrecitiji djecak!!!! Preuzeto iz casopisa >> El-Asr<<

Te veceri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kuci. Razmisljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije aksam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, poceo mi je govoriti svojim pokretima: "Oce! Zasto ti ne klanja¹?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreci mi da me Allah vidi. Predamnom je poceo da place. Stavio sam ga pored sebe, medjutim, ustao je i pobjegao.

Ovo je prica jednog stanovnika Medine Munevvere. ''Imam trideset i sedam godina. Ozenjen sam i imam djecu. Sve sto je Uzviseni Allah zabranio, ja sam cinio. sto se tice namaza nisam ga obavljao u dzematu s drugima, osim u nekim posebnim prilikama, a i tada sam to cinio kako bih se prikazao i dodvorio drugima. Druzio sam se sa losim drustvom. Uglavnom, onaj koji se najvise druzio sa mnom i najvise provodio vremena uz mene, bio je sejtan. Pored ostale djece imao sam sina Mervana, sina od sedam godina. Bio je gluhonijem. Medjutim, majka vjernica, zadojila ga je mlijekom imana i spoznaje.


Te veceri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kuci. Razmisjao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije aksam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, poceo mi je govoriti svojim pokretima: "Oce! Zasto ti ne klanja¹?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreci mi da me Allah vidi. Predamnom je poceo da place. Stavio sam ga pored sebe, medjutim, ustao je i pobjegao. Nakon kratkog vremena, otisao je do kupatila i abdestio se. Taj abdest je naucio gledajuci svoju majku dok bi se ona pripremala za namaz. Moja supruga, koja je bila hafiza Kur'ana, mnogo me je savjetovala, ali bez koristi. Moj sin Mervan, gluhonijemi Mervan, dosao je pred mene i svojim pokretima mi rekao da malo sacekam. Stao je ispred mene i klanjao. Nakon sto je obavio namaz, izasao je iz sobe i brzo se vratio s Mushafom u ruci. Stavio je Mushaf pred mene i odjedanput, bez ikakvog prevrtanja stranica, otvorio ga je i stavio prst na jedan ajet. To je bio 45. ajet sure Merjem: "O ce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug". (Prijevod znacenja) Zatim je prsnuo u plac. I ja nisam vise mogao da izdrzim. Plakao sam sa svojim sinom Mervanom. Nakon kraceg vremena ustao je i poceo mi brisati suze. Poljubio me je u glavu, a zatim rekao svojim pokretima: "Oce moj! Klanjaj prije nego li te spuste u zemlju!" Tako mi Svevisnjeg Allaha, samo On Uzviseni zna koliko sam se tada prepao. Skocio sam i poceo paliti svjetla po kuci. Mervan me je pratio iz sobe u sobu. Gledao me je zacudjeno i svojim pokretima govorio: "Pusti sada svjetla. Hajdemo u veliki, Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdzid." Rekao sam mu da cemo iæi u mesdzid koji je pored nase kuce, u komsiluku. Odbio je, osim da ide u Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdzid. Otisli smo na jaciju namaz. Bio sam mnogo uplasen, a Mervan nije skidao pogleda s mene. U Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdzidu bilo je mnogo ljudi. Progurali smo se nekako do Revde. Uspostavljena je jacija. Prvi rekat! Kad!!! Imam je poceo da uci rijeci Uzvisenog, kao sto stoji u prijevodu znacenja: "O vjernici, ne idite sejtanovim stopama! Onoga ko bude isao sejtanovim stopama on ce na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha ocistio; ali Allah cisti onoga koga On hoce. Allah sve cuje i sve zna." (Prijevod znacenja En-Nur, 21) Nisam mogao da se suzdrzim od placa. Mervan pored mene, vidjevsi me da placem, poceo je plakati. U toku namaza, izvadio je iz moga dzepa maramicu i poceo mi brisati suze. Nakon namaza nastavio sam da placem, a on da brise moje suze. Tako smo proveli cijeli sahat, nakon cega mi je Mervan rekao: "Dobro je oce. Ne boj se!" Vratili smo se kuci. Vidjevsi nas uplakane, supruga i ostala djecica su poceli plakati. Mervan ih je razveselio svojim pokretima govoreci: "Nas babo je klanjao jaciju namaz u Haremu!" Ispricao sam svojoj supruzi sta mi se desilo i u ime Allaha Svevisnjeg je upitao: "Jesi li mu ti zabiljezila mjesto u Mushafu, pa mi ga je otvorio pokazujuci onaj ajet?" Tri puta se zaklela Allahom da to nije ucinila, a zatim mi je rekla: "Zahvaljuj Allahu na ovoj uputi!" To je bila moja najljepsa noc!

Sada, hvala Allahu, ne propustam namaz u dzematu. Napustio sam lose drustvo. Osjetio sam slast vjere. Kada bi me vidio to bi primjetio na mome licu. Nastavio sam da u sreci, slozi i razumijevanju zivim sa svojom suprugom i djecicom, posebno sinom Mervanom, kojeg sam mnogo zavolio. Kako i ne bih, kada me je Allah uputio na njegovim rukama?!''

  Najbolji strijelac Hoffenheima i Bundeslige, Vedad Ibišević danas je podvrgnut operativnom zahvatu prednjih križnih ligamenata desnog koljena, a prema informacijama iz Njemačke, operativni zahvat je protekao dobro i naš fudbalski A reprezentativac uspješno se oporavlja.

Prema informacijama koje su objavljene na zvaničnom siteu Hoffenheima, naš internacionalac operisan je u Heidelberg St. Elizabeth bolnici, a operativni zahvat su izveli dr. Hubera i dr. Weber. Naglašeno je da je sve proteklo po planu, da se Ibišević osjeća dobro, ali nisu iznesene pojedinosti o dužini trajanja operacije, kao ni to gdje će Ibišević provesti postoperativni period.


Pozitivne informacije iz Njemačke, a koje su vezane za Ibiševića donekle su popravile raspoloženje među prvotimcima Hoffenheima koji će u španskoj La Mangi ostati do nedjelje.

Križni ligamenti diagonalno prelaze preko zgloba koljena i sprječavaju pokrete potkoljeničnih kostiju ka vani. Križni ligamenti vitalni su za stabilnost koljena i posebno značajni pri brzim promjenama pravca ili rotacija tijela.„Drago nam je da je operacija protekle uspješno. Svima nam je žao Ibiševića, ali to što mu se dogodilo moramo što prije zaboraviti. Naravno da je teško, jer će nam Ibišević nedostajati, ali ne smijemo sada o tome previše misliti. Moramo igrati za njega“, izjavio je Marvin Commper, prvotimac Hoffenheima.

I Chinedu Obasi, Ibiševićev saigrač iz vrha napada izrazio je žaljenje što u nastavku šampionata neće sarađivati sa našim internacionalcem, ali i radost što je zdravstveno stanje bh. Idola nacije mnogo bolje.

„Ibiševićeva povreda je veliki gubitak za sve nas. Nadam se da će se Vedad brzo oporaviti i da će uskoro biti među nama. On je dobar igrač, ali prije toga i veliki čovjek. Svima nam nedostaje, ali mora biti svjestan da se ne može vratiti preko noći. Najbitnije je da u potpunosti zaliječi povredu, mora imati strpljenja i ne smije učiniti nešto pogrešno, kako ne bi dodatno pogoršao svoje zdravstveno stanje“, rekao je Obasi, koji je i sam povrijeden.

Salihovic je istekao kako mu je veoma zao vede i da je cak i sam htio da napusti kamp, kako bi mogao biti sa vedom u Njemackoj. Medutim to mu nisu dozvolili iz kluba, tako da je ostao u SPANIJI.

Vedad Ibišević, napadač jesenjeg prvaka Njemačke, Hoffenheima, trenutno je vodeći na listi najboljih fudbalera Bosne i Hercegovine u anketi čitalaca našeg portala.

Čitaoci se mogu opredijeliti za jednog od desetorice igrača koje je predložio Sergej Barbarez, bivši kapiten našeg nacionalnog tima. To su: Zvjezdan Misimović, Edin Džeko, Vedad Ibišević, Sejad Salihović, Saša Papac, Emir Spahić, Kenan Hasagić, Miralem Pjanić, Senijad Ibričić i Haris Handžić.   

Sinoć do ponoći, najviše glasova skupio je Ibišević, čak 69 %, što je gotovo sedam puta više od drugoplasiranog Zvjezdana Misimović, koji je sakupio deset posto glasova. Na trećem mjestu je Misketov saigrač bundesligaša iz vučijeg grada, Džeko, koji je zadobio povjerenje devet posto posjetioca našeg sitea, odnosno onih koji su „obavili građansku dužnost“.

Treći je Sejad Salihović za koga se opredjelio svaki dvadeseti glasač (5 %), dok trojica naših internacionalaca imaju po dva posto glasova (Emir Spahić, Miralem Pjanić i Haris Handžić). Na posljadnja trio mjesta su Kenan Hasagić, Saša Papac i Senijad Ibričić sa po jedan posto glasova.

Onaj fudbaler koji skupi najveći broj glasova ponijeće titulu „Najbolji fudbaler BiH u 2008. godini po izboru čitalaca SportSport.ba“ (glasajte OVDJE). Takođe, pomenuta desetorica nominovanih „boriće“ se za laskavu titulu „Najbolji fudbaler BiH u 2008“. Za najboljeg fudbalera u glavnoj konkurenciji glasaće žiri sastavljen od novinara iz brojnih sportskih redakcija širom BiH.